Temperatura okoline kompresora u velikoj mjeri utječe na performanse samog kompresora.
Svaki kompresor zraka – klipni, vijčani, rotacijski ili drugi – tokom komprimiranja usisanog zraka stvara i određenu količinu vode. Ta voda nije posljedica tehnologije komprimiranja, već fizičkih svojstava usisanog zraka i njegove transformacije.
Na određenoj temperaturi 1 m³ zraka može „ponijeti“ određenu količinu vode. Zrak koji udišemo, i koji usisava kompresor, sadrži određeni postotak vlage (vode) u plinovitom stanju. Koliko tačno vode „nosi“ 1 m³ zraka na određenoj temperaturi, kao i kako komprimiranjem na 8 bar nastaje voda, možete vidjeti u sljedećem primjeru:
Voda u kombinaciji s čvrstim nečistoćama, koje su također sastavni dio zraka, i sa uljem kojim se podmazuju vitalne komponente kompresora, štetna je za alate i mašine koje pokreće komprimirani zrak i utječe na kvalitet samih proizvoda. Zato je od suštinskog značaja ukloniti sve te nečistoće iz sistema. Ovaj članak posvećen je vodi, odnosno njenom uklanjanju iz sistema komprimiranog zraka.
01Kako se voda uklanja
Mnogi vijčani kompresori već u standardnoj izvedbi imaju ciklonske separatore kondenzata. Komprimirani zrak na izlazu iz kompresora topliji je od zraka u okolini. Taj topli zrak hladi se prolaskom kroz cjevovod ka mašinama, pri čemu kondenzira vlaga koja je prije hlađenja bila u obliku pare.
Dok je u plinovitom stanju, vlagu ne možemo „uhvatiti“, pa je ne možemo ni izbaciti iz sistema. Međutim, vlagu koja je prešla u tekuće stanje možemo i uhvatiti i izbaciti. Ciklonski odvajači, vremenski regulirani, inteligentni i drugi odvajači kondenzata služe upravo hvatanju i fizičkom izbacivanju vode iz sistema.
Za bržu i efikasniju kondenzaciju koriste se rashladni (freonski, kondenzacijski) sušači komprimiranog zraka, koji, kako im i naziv kaže, hlade komprimirani zrak pomoću rashladnog sredstva i izazivaju kondenzaciju vlage. Osušeni zrak odlazi dalje ka mašinama, a sakupljeni kondenzat izbacuje se iz sistema pomoću odvajača kondenzata.
02Granica rashladnih sušača
Rashladni sušači, međutim, imaju svoju granicu: hlađenje do tačke rosišta od 3–5 °C, odnosno temperature ispod koje dolazi do kondenzacije preostale vlage.
Ako zrak nakon rashladnog sušača dalje prolazi do mašina kroz cjevovod koji se, npr. zimi, ohladi ispod 3–5 °C, preostala vlaga u komprimiranom zraku kondenzirat će se (prema tablici sadržaja vlage, to je 5,9–6,8 g vode po m³ zraka).
U takvim slučajevima, kao i u hladnjačama i sličnim aplikacijama, koriste se desikantski, odnosno adsorpcijski sušači, koji ne rade na principu hlađenja, već koriste fizička svojstva desikanata koji adsorbiraju vlagu dok je još u obliku pare.
Najčešće korišteni desikanti su molekularna sita, aktivna alumina i silika gel. Zrak koji je prošao kroz adsorpcijski sušač sadrži ostatak vlage kao da je osušen na -40 °C – svega 0,11 g vode po m³ zraka.
03I dalje imate vodu uprkos sušaču? Provjerite ovo
- Provjerite je li bypass ventil oko sušača zatvoren
- Provjerite ispravnost svih odvajača kondenzata u sistemu
- Ukoliko koristite adsorpcijski sušač, uvjerite se da zrak prolazi kroz prigušivače (silencere), odnosno da nisu zapušeni
- Uvjerite se da nema velikih temperaturnih razlika između ulaza i izlaza zraka iz kompresora
- Provjerite je li vaš sušač pravilno dimenzioniran u odnosu na kapacitet kompresora i temperaturne razlike
- Kontaktirajte nas za detalje o referentnim ambijentalnim i radnim uvjetima i za svaku drugu pomoć u ovakvim situacijama
Bliži se sezona vrelih ljetnih mjeseci – provjerite sistem komprimiranog zraka na vrijeme i spremno dočekajte ljeto!
Tablica: odnos količine vode u zraku i temperature zraka
